Godina je 2006. Žurba je sve sustavnija i zavidno nepokolebljiva. Buka joj pruža svesrdnu pomoć. Umočeni smo u vrijeme koje zdušno provodi mimoilaženje. Jer ovo je teško vrijeme, ovo je, oku i uhu, vrlo teško vrijeme. Što učiniti? Da bismo se zaštitili, moramo organizirati bijeg na pričuvne položaje. Na neka sačuvana mjesta gdje se još uvijek možemo čuti, vidjeti, posvetiti.
![]()
Tako mi, evo već šest godina organiziramo KULTURNA događanja pa u kameni ambijent naše povijesti, u našu Antiku, dovodimo kazalište i ostale zaštitnike umjetnosti koji se mogu izražavati stihom, glazbom, kistom...
Naši zaseoci postaju mjesta gdje se događaju predstave, izložbe, recitali, koncerti. To su postala utočišta koja nas zovu u neka dostojanstvenija vremena. Ondje gdje barem, na neko vrijeme, možemo biti posuđeni u drukčije lijepo.

Svaki tjedan drugi zaselak. Svaki zaselak različit ambijent, drukčija scena, gledalište. U svakom zaselku se otvori po petnestak konoba.
A uz vrata, domaćini otvore svoja srca koja čine veliki potporni zid ugođaju. Nudi se sir, pršut, peku se srdele, kuva se brujet, kuva se rižot pa ima i štogo’ kolača tipa rafijoli, kroštule, fritule, a nađe se tu i ponešto vina.
I sve je darovano, sve nebili sjećanje bilo ugodnije i obostrano.

Dođite! To treba vidjeti, doživjeti. Kao da smo ondje gdje je prilično toga na našoj strani.

