Dakle, prije svake predstave ili koncerta čita se prisega. ’Ko kome priseže i zašto? Bez obzira što smo se već dogovorili da je ovo teško vrijeme, da je ovo, oku i uhu, vrlo teško vrijeme, ipak je ostalo dovoljno mjesta prisegnuti umjetnosti ili barem samom sebi!

Prisega gledatelja

Ovdje smo došli dragovoljno i znamo da smo ovdje, prije svega, radi umjetnosti. Usput rečeno, puno nam je drago što je gospodin Franz Kafka rekao da je umjetnost sjekira za zaleđeno more u nama.
Naš program je namijenjen odraslima, ali, dapače, i djeca su nam dobrodošla. Ustvari, naš program, mogu konzumirati svi koji su fizički spremni gledati tv-dnevnik, vijesti i tome slično. Istina je da su mobiteli lijepo civilizacijsko dostignuće, ali ipak ga nećemo istovremeno koristiti za vrijeme predstave i koncerta.

Također smo svjesni činjenice da u nogometu i sličnim ljudskim djelatnostima često možeš izgubit’. A ovdje, na našem kKuTz-u, smo uvijek na dobitku čega također moramo bit’ svjesni. Dakle, kako pametni zaključak nalaže, manje ili više ali s kulturom uvijek dobijaš! Poslije predstave, koncerta, nećemo nigdje žuriti. Pljeskat ćemo. Pljesak zvuči kao minimalna nagrada umjetniku za uložen trud, poklonjenu ljepotu, čaroliju i tome slično. Može se i doviknutii jedan glasni: Bravo!

Individualnim pljeskanjem svi zajedno, zdušno i ritmično ćemo se složit’ s navedenim: Pljesak, pljesak molim!